Kad umremo – molim bez panike (i bez onog plastičnog cvijeća)

Prosinac je mjesec u kojem svi glumimo da imamo sve pod kontrolom. U stvarnosti? Jurimo između obaveza, gužvi, školskih priredbi, posla, liste poklona i vlastitog umora. U novoj epizodi podcasta razgovaramo iskreno o tom osjećaju stalnog kašnjenja i pritiska da sve mora biti završeno baš sada, u dvanaestom mjesecu.Ništa ne smije ostati za siječanj. I uz to mora biti čarobno!Dotaknule smo se i roditeljskih dilema koje posebno isplivaju pred kraj godine: treba li djecu “nagrađivati” skupim putovanjima, skijanjem i velikim poklonima ako školska godina nije bila baš sjajna? Gdje je granica između motivacije i kupovanja mira? I što kada se osjećaj krivnje sudari s realnim umorom i financijama?Ova epizoda nije vodič za savršeni prosinac, nego prostor za normaliziranje kaosa, preispitivanje očekivanja i priznanje da je u redu ne stići sve. Ako i vi u prosincu balansirate između želja, obaveza i vlastitih granica — ova epizoda je za vas.p.s. - Ono što nećete naći u ovoj epizodi je recept za božićnu čaroliju, kolače bilo kakve vrste ili savršene dekoracije u skupim odjevnim kombinacijama. You have been warned.

U novoj epizodi pričamo o onim trenucima kad smo na rubu ivice margine. Kada nas sve iritira i svi fitilji su izgorili, ali duboko znamo da nije problem u svijetu oko nas, nego u našoj iscrpljenosti. Govorim o malim pukotinama kroz koje se svakodnevno rasipamo - o brigama, obavezama, tuđim emocijama, mikrostresovima. Dok na kraju ostane samo mrva energije i puno nervoze.Zašto nam se to događa? Kako to prepoznati prije nego planemo na krivu osobu? I što možemo napraviti da se ponovno sastavimo, bar malo?Ovo je epizoda za sve koji imaju osjećaj da se drže skupa samo na dobroj volji i jednoj štipaljci.Samo bez panike — nismo užasne. Samo mrtve umorne.

Ovo je epizoda o temi o kojoj se nikad ne priča. I jedinoj temi o kojoj bismo zapravo svi trebali razgovarati. Ne brinite, ne ulazimo u horor žanr. Ovo je samo Samo bez panike specijal o smrti, ali onako kako mi to znamo: iskreno, duhovito, bez misteriozne glazbe i bez ikakvog mračnjaštva. Samo život, skroz do kraja. Bez tabua, bez knedle u grlu, ali sve napismeno!

Rekli su nam da ništa ne prija kao mršavost, ali čini se da ništa ne prija kao stalni osjećaj da nismo dovoljno dobre. U ovoj epizodi skidamo slojeve dijetne kulture, fitness savjeta i vlastitih očekivanja – i tražimo način da živimo i jedemo bez grižnje savjesti.Preživjele smo kupus-dijetu, jabučni ocat i body positivity — i još uvijek nismo sigurne kako 'ispravno' jesti. U ovoj epizodi pričamo o hrani, očekivanjima i pokušaju da budemo nježne prema sebi. Ili barem samo realne.

Sve greške koje smo napravili. Dotičemo se svakakvih klišeja i grešaka koje su toliko tipične da su pomalo i smiješne. Iako nikome nisu smiješne dok prolaziš kroz njih. A što bi samo nama bilo teško kad može biti i vama? Uživale smo stvarajući ovu epizodu s vama i vašom listom svega što je bilo pametnije da - niste. Bili, napravili, rekli. Ili oprostili, zaboravili, ostali. Bi li se opet udale za iste partnere? Da li bi mijenjali zanimanje? Koje greške nas najviše bole? I ima li smisla razmišljati o tome jer - da je baba muško, zvala bi se Duško. Uče li nas greške zapravo nečemu i možemo li možda naučiti od drugih?Šta je nama ovo trebalo i zašto ne znamo drugačije?

Maja i Margarita održale su još jedan LIVE podcast, ovaj put u najljepšoj prirodnoj kulisi Fjori Fora vrta na otoku Hvaru, gdje lavanda miriše jače, a sunce sjaji zagasitim tonom. I baš tamo su podijelile svoja iskustva o tome kako izgleda život na otoku iz obje perspektive, ali i zašto se ljetovanje s djecom treba klasificirati kao ekstreman sport. Publika, koja je tražila stolicu više, s njima je prošla sve faze ljetne logistike: od plaže i pazara, preko katamarana koji košta 4 puta više ako odeš na krivu stranu otoka, pa sve do iskustava onih koji su se priženili na otok i znaju nakon koliko generacija postaješ bodul. Margarita i Maja bile su zahvalne i na dolasku, kao i na odlasku, a posebno na čaši lokalnog vina dok su toćale noge u lavorima. Ne znate o čemu pričamo? Morat ćete pogledati podcast!

Ljeto je počelo! To znači da je krenuo i raspad sistema. Kako ljudi rade dok imaju djecu koja su na feriju? Zašto moramo prestati snimati podcast ljeti (iako mi ne bi!)? Tko sjedi na maloj stoličici, a tko vježba u ronilačkom ideju?Pripremile smo za vas mali q&a prije ljetne pauze. Da popijemo zadnju kavu s vama dok peglate robu za godišnji. Poslije nemojte peglati, i pegli treba godišnji!Ovaj put se bavimo time što žene stvarno misle dok im se daju savjeti da "budu svoje"? Pomažu li nam instant savjeti i kako se boriti protiv njih? Hoćemo li ikada prestati pričati o izgledu? Moraju li djeca učiti i ljeti? Pomaže li im uz to tehnika ili ne? Je li ljeti na moru najljepše? Što lokalci misle o masovnom turizmu? Tko još zna čitati karte? Zašto spominjemo Nick Cave-a? I što vam pripremamo u kolovozu na Hvaru?Da, sve to odjednom. I da, low-key najavljujemo jedan mini pop-up live podcast!Gdje kad i kako? Poslušaj podcast!A u medjuvremenu vam želimo divno ljeto, lovite hlad, nemojte izgorit i čujemo se kad ponovno zazvoni školsko zvono.

Pubertet. Taj trenutak kad ti dijete preko noći naraste, zaključa vrata i postane ti potpuno strano biće. U ovoj epizodi razgovaramo o najtežem razdoblju roditeljstva:📍 Kad znaš da ste ušli u pubertet? 📍 Kako postaviti granice bez da izgubiš odnos? 📍 Je li kazna korisna ili samo još više razdvaja? 📍 Kako ostati pribran kad ti se sve u tijelu dere da vičeš? Maja i Margarita zaranjaju u svoje sumnje i dileme, druge mame dijele svoja iskustva, a imamo i par konkretnih savjeta kao i preporuka. I zapamtite, i mi pokušavamo preživjeti ovo razdoblje – svi zajedno. Bez panike. Ili barem s manje panike. Knjige o odgoju koje je Maja spomenula su:- Untangled: Guiding Teenage Girls Through the Seven Transitions into Adulthood- Decoding Boys: New Science Behind the Subtle Art of Raising Sons

Margarita i Maja iskreno i subjektivno razvaljuju temu o kojoj svi šute, a svi je živimo: što znači biti "default parent" i što se dogodi kad se razvedeš – a ništa se zapravo ne promijeni? Osim što sada sve radiš sama, bez iluzije da će itko uskočiti.Zašto sud misli da je 50/50 raspored isto što i 50/50 odgovornost?Tko pamti kad je bio zadnji sistematski? Tko zna koje veličine trebaju kome i kad će patike postati male? Tko zna gdje su dokumenti, a gdje knjižica cijepljenja i kad radi pedijatar? Tko se sjeća gdje je ostala pozivnica za rođendan i kome što treba kupiti za poklon?Spoiler: nije tata.

Vojni rok kuca na vrata. Možda. Svakako ne nama, mi smo stare koke, a i krivog smo spola. Ali oni koji razmišljaju o slanju drugih u vojsku često kažu da “nema više reda među mladima” i da im treba preodgoj.Ali tko treba preodgajati koga? I nije li malo prekasno za preodgajanje kada se prijeđe 18.?U novoj epizodi, Maja i Margarita – dvije žene koje nisu bile u vojsci, ali su preživjele djetinjstvo 90-ih (što je skoro isto) – kopaju po ideji povratka vojnog roka.Je li vojska lijek za kaos ili samo novo poglavlje traume s čizmama?Trebamo li gledati na vojsku kao priliku da dečki nauče biti dečki i da pronađu muškarca u kojeg će se ugledati ili je to samo prečica da nam djeca završe kao topovsko meso negdje na poljanama izmedju imaginarnih državnih granica?Nije li to malo previše – krležijanski?Fali li svima nama autoriteta danas i gdje se taj autoritet traži? Fali li nam stvarno red ili samo netko tko će reći: “Ajde, možeš ti to – ali pospremi krevet.”