Duhovna misao - Tvrtko Barun: Može li dobrota imati granice? - 13.09.2026.

Kriza suvremenoga društva često se opisuje kao kriza odgoja, no iza nje se krije dublji problem – kriza uzora. Sestra Valentina Manderić promišlja o tome koliko na oblikovanje djece i mladih utječu obitelj, škola, mediji, ali i odrasli koji svojim ponašanjem svakodnevno daju primjer. Obitelj je prva i najvažnija „škola ljudskosti“, mjesto u kojem se uče ljubav, sigurnost, empatija, praštanje i odgovornost. Kada u obitelji nastane odgojna praznina, važnu ulogu preuzima škola, a sve snažnije i mediji, koje stručnjaci nazivaju i „elektronskim roditeljima“. No, uzori nisu samo roditelji, učitelji ili osobe iz medija – svaka odrasla osoba svojim ponašanjem sudjeluje u odgoju mladih. Možemo li današnjim generacijama biti uzor u odgovornosti, kulturi komunikacije, poštovanju i ljudskosti? Jer, kako upozorava sestra Valentina Manderić, mladi možda još nisu odgovorni za društvo, ali društvo mora biti odgovorno prema mladima. Činimo li dovoljno da ne izgubimo cijele naraštaje?

Isus je pravi čovjek i pravi Bog.

Što za nas danas znači Kristov križ? Na blagdan Uzvišenja Svetoga križa Drago Bosnar podsjeća da križ nije znak mržnje, osvete i smrti, nego ljubavi, praštanja, istine i života. Govori o ljudima koji svoje životne križeve nose s vjerom i nadom – od bolesne majke do svete Faustine Kowalske i Majke Terezije. Jer upravo u patnji i predanju može zasjati najdublja snaga Kristove ljubavi. Križ nije znak Božje odsutnosti, nego najveće čudo njegove prisutnosti među ljudima.

Koliko puta treba oprostiti onome tko nas je povrijedio? I znači li ljubav uvijek reći „da“? Isusov odgovor Petru – „sedamdeset puta sedam“ – u današnjoj meditaciji otvara pitanje prave mjere u ljubavi. Isusovac Tvrtko Barun kroz prispodobu o nemilosrdnom dužniku promišlja o zahvalnosti, oproštenju i našoj spremnosti da drugima uzvratimo dobrotom koju sami primamo. Ali ljubav ne znači izgubiti sebe. I dobrota treba granice. Kako pomoći drugome, a ne oduzeti mu slobodu i odgovornost? Kada oprostiti, kada napraviti korak više, a kada postaviti zdravu granicu? Tražiti pravu mjeru znači imati srce koje razlučuje – srce koje zna voljeti, oprostiti, zahvaliti, ali i prepoznati gdje prestaje dobrota, a počinje teret. Poslušajte razmišljanje Tvrtka Baruna o ljubavi koja ne guši, nego oslobađa.

U ovoj „Duhovnoj misli“ biskup Evangeličke crkve u Republici Hrvatskoj Branko Berić govori o svjetlosti kao Božjem daru i simbolu života, nade i spasenja. Od prvih redaka Biblije, u kojima Bog stvara svjetlost, pa sve do Kristovih riječi „Ja sam svjetlo svijeta“, svjetlost označava Božju prisutnost koja rasvjetljuje čovjekov put. Govor podsjeća da tama skriva zlo i udaljava čovjeka od Boga, dok svjetlost donosi istinu, pravednost i ljubav. Poziv je to da Kristova svjetlost uđe u naša srca kako bismo i sami postali svjetlo drugima.

Židovska Nova godina, Roš Hašana, nije samo vrijeme slavlja i želja za boljom godinom. Ona otvara ciklus blagdana, posta, sjećanja i preispitivanja vlastitog života. Julija Koš iz Židovske vjerske zajednice Bet Izrael govori o tome zašto židovska tradicija početak godine povezuje s odgovornošću prema Bogu, bližnjima i svijetu koji nam je povjeren na čuvanje. U središtu je poruka da čovjek nije samo korisnik stvorenoga svijeta, nego njegov čuvar i Božji suradnik. Zato novi početak traži i suočavanje s vlastitim pogreškama, čišćenje savjesti i spremnost na promjenu.

Ljubiti one koji nas ljube lako je. Ali što kada Isus traži da ljubimo i one koji nas povređuju, mrze ili nam ne žele dobro? Fra Ivan Bradarić u današnjoj „Duhovnoj misli“ promišlja o radikalnosti Isusova poziva na ljubav prema neprijateljima. To nije tek osjećaj ni simpatija, nego odluka da dobrim odgovorimo na zlo, da praštamo i da svojim djelima donosimo Božju dobrotu. U svijetu podjela i sukoba, Isus nas poziva da budemo graditelji mostova – ljudi koji ondje gdje je mržnja donose ljubav, gdje je uvreda praštanje, a gdje je očaj nada. Možemo li već danas napraviti prvi korak?

Ekološka kriza nije samo pitanje zagađenih rijeka, ilegalnih deponija i uništenih ekosustava – ona otkriva i stanje čovjekova srca. U poruci za Vrijeme za skrb o stvorenom svijetu papa Lav podsjeća na povezanost rata, nasilja i ekološkog razaranja te poziva da snage koje ulažemo u sukobe preusmjerimo prema miru, pravednosti i cjelovitom ljudskom razvoju. Briga za vodu, zemlju i sve stvoreno zato nije samo tehničko ili političko pitanje, nego i duhovni poziv. Može li naše nutarnje obraćenje pomoći da se „pustinja našeg svijeta“ ponovno pretvori u vrt?

Na blagdan Male Gospe, Domagoj Matošević promišlja o Josipu i njegovu susretu s otajstvom koje nadilazi ljudsko razumijevanje. Zašto se Josip nije bojao Marijina grijeha, nego njezine svetosti? I zašto mu anđeo govori: „Ne boj se uzeti Mariju k sebi“? Ova meditacija podsjeća da Bog često dolazi upravo onda kada se osjećamo nedostojnima. Mala Gospa poziva nas da ne bježimo od Božjih darova, nego da ih s povjerenjem prihvatimo.

Čudesnost života ne opaža svatko. Moguće je biti živ i zdrav, a ne vidjeti ništa od njegove čudesnosti. Kada nam se otvaraju oči uma za nevidljivi život? Često tek kada neka životna sposobnost zakaže. A ponajviše kada se u dio tijela koji je zamro odjednom vrati pokret.