Podno Promine

U potrazi za ljepotama naše zemlje do kojih stižete zavojitim cestama i ponekad makadamom, vratili smo se u Jaskanski kraj. Zbog "Kljuke", tradicije stare više od 400 godina i crkve Marije pod Okićem koja je nacionalna sakralna baština. Crkva je smještena je na jugoistočnim obroncima Plešivičke gore, ispod ruševina drevnog Okić – grada. Suhodačica Okićkim krajem je Katarina Pučar, Okićanka. Živi u Repišću a kao vjeroučiteljica zaposlena je u Jastrebarskom. Spisateljica je i aktivna planinarka, te dopredsjednica udruge Ekosspiritus iz Samobora.

Smješten usred toka rijeke Krke, otočić Visovac je zaista prava oaza mira i ljepota prirode te posebne čovjekove brige. Visovac je u sklopu NP „Krka“,no teritorijalno pripada gradu Drnišu. Svi koji dođu u Drniš upute se prema tom otočiću i na Roški Slap, koji osim ljepote samih slapova zbog Skelinove i Kulišićeve stare mlinice podsjeća posjetitelje na negdašnji život stanovništva. Naše je odredište ovog puta ipak, Visovac. Ako se iz Drniša krene do Visovca se iz Drniša stiže se za 15-tak minuta vožnje autom te još desetak minuta izletničkim brodom NP Krka. Vožnja brodom je u takvim čarolijama prirode, da minute ni ne brojite. Otok Visovac spada u najvažnije prirodne i kulturne vrijednosti Hrvatske. Na njemu se od 1445. godine nalazi franjevački samostan Majke od Milosti i crkva Gospe Visovačke.

Poslije grada Drniša, još ostajemo u Zagori. Odlazimo u podnožje planine Promine s pogledom na Moseć i Svilaju. Tamo je svjetski poznata vinarija koja ima pridjev kod kuće – Vizzulin, u carstvu vinograda obitelji Reljić iz kojeg se u daljini vidi Meštrovićev mauzolej u Otavicama. Vina Smiljana Reljića, postala su dio priče za cijeli svijet. Vinarija Vizzulin ili „kod kuće“ nalazi se na spoju južne padine Promine i Petrova polja, na mini lokaciji Reljića Badanj, u kojem se nalazi najstarija crkva u drniškom kraju.

Odredište je grad Drniš ali i područje kojem život daju rijeke Krka i Čikola, a okružuju ga i čuvaju tri planine: Promina, Moseć i Svilaja. Poznat je Drniš diljem svijeta po izvornom pršutu, izvrsnim vinima te dobro očuvanoj tradicionalnoj, kulturnoj i prirodnoj baštini. Najstariji spomen imena Drniš dolazi s konca 15. st., u jednom kupoprodajnome dokumentu iz 8. ožujka 1494. godine. Prema legendi,nakon što su osvojili grad, Turci su mu nadjenuli današnje ime.Što bi u prijevodu bolo „Vrata u polje“, ali to se pokazalo netočno pa misterij o imenu ni danas nije riješen! Drnišem Vesna Jurić-Rukavina, šeće i upoznaj grad i ljude s ravnateljem Gradskog muzeja i povjesničarom Davorom Gaurinom.

Nastavljamo vijugavim cestama. Otkrivamo manje znano ili do sada neznano. Svaki put do odredišta dijeliom s vama mali dio od velike ljepote, kao osobni izričaj, svega što vidim, doživljavam u vremenu i prostoru i nemam potrebu odmah tražiti više i dalje, biti radoznalija od tog trenutka u kojem jesam. Nastavljamo Hrvatskom. Nakon Klisa, Sinj koji je u srcu Dalmatinske zagore. Zagora mi je lijepa iako pripada prostoru izrazitog krša. Cesta nas vodi tako da je krajolik pun niskih uzvisina, malenih udolina i obradivih polja, a uz njih naselja. Ima i brda obučenih šumom. A Sinj, Sinj je određen carstvom vode, pola i kamena, tako svi kažu.

Vrhovi planina u kontaktu s nebom uvijek me dojme. No, Klis nije samo povijest nego i grad koji ima sjajnu budućnost. Ljudi kao da su stopljeni s kamenom i stijenom poput jednog tijela i daju tom prostoru posebnost života. Pažljivo čuvaju Kliško polje, zelenu oazu. Podno Kliške tvrđave je vidikovac. Ne znam tko tu ne bi zastao? Puca pogled prema Splitu i moru i otocima, Kliškoj poljani i krovovima kamenih kuća. Postanete malo i začarani tolikom ljepotom koja vam je dana kao na dlanu. Šetala je Klisom Vesna Jurić-Rukavina sa svojim vodičem, Jakovom Vetmom, te je nastala priča. Klišanin Jakov je utkao život u obnovu Klisa. Zna prošlost al zna kako treba biti sada i izgledati budućnost po mjeri čovjeka.

Može li se Splitom prošetati u jednom danu? Teško, ali može! U mirnoj šetnji, osvježavmo neke slike i priče o Dioklecijanu i Svetom Duji u njihovoj neobičnoj životnoj vezi. Onda niz Rivu, a nakon kave s toplim mlikon, na Marjan. Prošetali smo i do Bačvica. Ulovite tamo ribu, kao i ja. Nismo zaboravili ni Grgura Ninskog, ni Marka Marulića. A baš zbog Marulića još jedna kava se ispila na Voćnom trgu, koji mi je osobno najljepši, ali i većini Splićana. Moj suhodač je arheolog, prof. emerit. dr. sc. Emilio Marin, član je Francuske akademije znanosti i umjetnosti i član Papinskoga povjerenstva za starokršćansku arheologiju. Kao zaljubljeniku i znalcu Splita ove godine dodjeljena mu je Nagrada Miljenko Smoje za doprinos suvremenoj Dalmaciji. Priznanje je dobio na 18.-oj Smojinoj marendi koju na rođendan splitskog kroničara organizira poznati fotograf Boris Kragić.

Može li se Splitom prošetati u jednom danu? Teško, ali može! U mirnoj šetnji, osvježavmo neke slike i priče o Dioklecijanu i Svetom Duji u njihovoj neobičnoj životnoj vezi. Onda niz Rivu, a nakon kave s toplim mlikon, na Marjan. Prošetali smo i do Bačvica. Ulovite tamo ribu, kao i ja. Nismo zaboravili ni Grgura Ninskog, ni Marka Marulića. A baš zbog Marulića još jedna kava se ispila na Voćnom trgu, koji mi je osobno najljepši, ali i većini Splićana. Moj suhodač je arheolog, prof. emerit. dr. sc. Emilio Marin, član je Francuske akademije znanosti i umjetnosti i član Papinskoga povjerenstva za starokršćansku arheologiju. Kao zaljubljeniku i znalcu Splita ove godine dodjeljena mu je Nagrada Miljenko Smoje za doprinos suvremenoj Dalmaciji. Priznanje je dobio na 18.-oj Smojinoj marendi koju na rođendan splitskog kroničara organizira poznati fotograf Boris Kragić.

Jesti li bili ikadu u mjestu Ravna Gora? A ako niste, vrijeme je. Ravna Gora je impresivne ljepote i smirenosti, još jedna neodoljiva oaza u kojoj svi mogu doći na svoje. Hobisti povijesti, berači ljekovitog bilja i borovnica, šetači, planinari i ljubitelji likera i rakija ali i onih koji žele unikatne papuče. Sve o tom mjestu znaju Goranske vunarice, Nada Ivančić i Katarina Bolf. Trude se već godinama promicati sve što je ravnogorsko i pomagati identitetu Gorskog kotara, kroz svoje vunene proizvode koji se nose diljem svijeta. Sve u Ravnoj gori imaju, još samo da ljudi otkriju Božji studenac i "pregledaju".

U sjevernom dijelu Gorskog kotara, uz Slovensku granicu, nalazi se mali planinski raj - grad Čabar, usred šuma, rijeka i brdskih vidikovaca. Izdvaja se kao posebna mikroregija jer pokriva 282 km² površine, od čega je oko 215 km² pod šumom. Do Čabra je najlakše doći automobilom. Od Delnica treba oko sat vremena. Vozite oprezno i polako, zbog zavoja koji postaju zamorni nakon nekog vremena. I za to postoji spas. Predahnite na jednom od brojnih vidikovaca i uživatjte u pogledu na goranski krajolik. Autorica radioputopisa Vesna Jurić-Rukavina sa svojom suhodačicom Majom Turk, povjesničarkom umjetnosti otkriva zašto morate doći u Čabar.