Gorski kotar: Priča treća, Ravna Gora

Odredište je grad Drniš ali i područje kojem život daju rijeke Krka i Čikola, a okružuju ga i čuvaju tri planine: Promina, Moseć i Svilaja. Poznat je Drniš diljem svijeta po izvornom pršutu, izvrsnim vinima te dobro očuvanoj tradicionalnoj, kulturnoj i prirodnoj baštini. Najstariji spomen imena Drniš dolazi s konca 15. st., u jednom kupoprodajnome dokumentu iz 8. ožujka 1494. godine. Prema legendi,nakon što su osvojili grad, Turci su mu nadjenuli današnje ime.Što bi u prijevodu bolo „Vrata u polje“, ali to se pokazalo netočno pa misterij o imenu ni danas nije riješen! Drnišem Vesna Jurić-Rukavina, šeće i upoznaj grad i ljude s ravnateljem Gradskog muzeja i povjesničarom Davorom Gaurinom.

Nastavljamo vijugavim cestama. Otkrivamo manje znano ili do sada neznano. Svaki put do odredišta dijeliom s vama mali dio od velike ljepote, kao osobni izričaj, svega što vidim, doživljavam u vremenu i prostoru i nemam potrebu odmah tražiti više i dalje, biti radoznalija od tog trenutka u kojem jesam. Nastavljamo Hrvatskom. Nakon Klisa, Sinj koji je u srcu Dalmatinske zagore. Zagora mi je lijepa iako pripada prostoru izrazitog krša. Cesta nas vodi tako da je krajolik pun niskih uzvisina, malenih udolina i obradivih polja, a uz njih naselja. Ima i brda obučenih šumom. A Sinj, Sinj je određen carstvom vode, pola i kamena, tako svi kažu.

Vrhovi planina u kontaktu s nebom uvijek me dojme. No, Klis nije samo povijest nego i grad koji ima sjajnu budućnost. Ljudi kao da su stopljeni s kamenom i stijenom poput jednog tijela i daju tom prostoru posebnost života. Pažljivo čuvaju Kliško polje, zelenu oazu. Podno Kliške tvrđave je vidikovac. Ne znam tko tu ne bi zastao? Puca pogled prema Splitu i moru i otocima, Kliškoj poljani i krovovima kamenih kuća. Postanete malo i začarani tolikom ljepotom koja vam je dana kao na dlanu. Šetala je Klisom Vesna Jurić-Rukavina sa svojim vodičem, Jakovom Vetmom, te je nastala priča. Klišanin Jakov je utkao život u obnovu Klisa. Zna prošlost al zna kako treba biti sada i izgledati budućnost po mjeri čovjeka.

Može li se Splitom prošetati u jednom danu? Teško, ali može! U mirnoj šetnji, osvježavmo neke slike i priče o Dioklecijanu i Svetom Duji u njihovoj neobičnoj životnoj vezi. Onda niz Rivu, a nakon kave s toplim mlikon, na Marjan. Prošetali smo i do Bačvica. Ulovite tamo ribu, kao i ja. Nismo zaboravili ni Grgura Ninskog, ni Marka Marulića. A baš zbog Marulića još jedna kava se ispila na Voćnom trgu, koji mi je osobno najljepši, ali i većini Splićana. Moj suhodač je arheolog, prof. emerit. dr. sc. Emilio Marin, član je Francuske akademije znanosti i umjetnosti i član Papinskoga povjerenstva za starokršćansku arheologiju. Kao zaljubljeniku i znalcu Splita ove godine dodjeljena mu je Nagrada Miljenko Smoje za doprinos suvremenoj Dalmaciji. Priznanje je dobio na 18.-oj Smojinoj marendi koju na rođendan splitskog kroničara organizira poznati fotograf Boris Kragić.

Može li se Splitom prošetati u jednom danu? Teško, ali može! U mirnoj šetnji, osvježavmo neke slike i priče o Dioklecijanu i Svetom Duji u njihovoj neobičnoj životnoj vezi. Onda niz Rivu, a nakon kave s toplim mlikon, na Marjan. Prošetali smo i do Bačvica. Ulovite tamo ribu, kao i ja. Nismo zaboravili ni Grgura Ninskog, ni Marka Marulića. A baš zbog Marulića još jedna kava se ispila na Voćnom trgu, koji mi je osobno najljepši, ali i većini Splićana. Moj suhodač je arheolog, prof. emerit. dr. sc. Emilio Marin, član je Francuske akademije znanosti i umjetnosti i član Papinskoga povjerenstva za starokršćansku arheologiju. Kao zaljubljeniku i znalcu Splita ove godine dodjeljena mu je Nagrada Miljenko Smoje za doprinos suvremenoj Dalmaciji. Priznanje je dobio na 18.-oj Smojinoj marendi koju na rođendan splitskog kroničara organizira poznati fotograf Boris Kragić.

Jesti li bili ikadu u mjestu Ravna Gora? A ako niste, vrijeme je. Ravna Gora je impresivne ljepote i smirenosti, još jedna neodoljiva oaza u kojoj svi mogu doći na svoje. Hobisti povijesti, berači ljekovitog bilja i borovnica, šetači, planinari i ljubitelji likera i rakija ali i onih koji žele unikatne papuče. Sve o tom mjestu znaju Goranske vunarice, Nada Ivančić i Katarina Bolf. Trude se već godinama promicati sve što je ravnogorsko i pomagati identitetu Gorskog kotara, kroz svoje vunene proizvode koji se nose diljem svijeta. Sve u Ravnoj gori imaju, još samo da ljudi otkriju Božji studenac i "pregledaju".

U sjevernom dijelu Gorskog kotara, uz Slovensku granicu, nalazi se mali planinski raj - grad Čabar, usred šuma, rijeka i brdskih vidikovaca. Izdvaja se kao posebna mikroregija jer pokriva 282 km² površine, od čega je oko 215 km² pod šumom. Do Čabra je najlakše doći automobilom. Od Delnica treba oko sat vremena. Vozite oprezno i polako, zbog zavoja koji postaju zamorni nakon nekog vremena. I za to postoji spas. Predahnite na jednom od brojnih vidikovaca i uživatjte u pogledu na goranski krajolik. Autorica radioputopisa Vesna Jurić-Rukavina sa svojom suhodačicom Majom Turk, povjesničarkom umjetnosti otkriva zašto morate doći u Čabar.

Za priče iz Gorskog kotara, najprije sam izabrala grad u srcu Gorskog kotara u samom središtu goranske visoravni, Delnice koje se prvi put spominju 1481. godine. Grad je smješten na Delničkom polju i okružen je vrhovima Drgomalj, Petehovac i Japlenški vrh, a s nadmorskom visinom od 730m, „najviši“ je grad u Hrvatskoj. Planinsko okruženje daje mu posebnu ljepotu i čar i kada su planine prekrivene snijegom, a isto je i kada sve zeleni i cvate. Proljeće kasnije kuca na vrata, pa smo u vrijeme snimanja koncem veljače, još uvijek u vremenu kad su pripreme za buđenja iz zimskog sna, pa su i Delnice bile malo uspavane. Ovog puta prednost smo dali najduljoj ulici – Supilovoj. U njoj se nalazi gotovo sve što biste trebali pogledati – Popovićev mlin, kuća Rački, crkva te Tomislavovom parku u centru grada. Šetnja i hod su se ostvarili sa zaljubljenikom u Delnice negdašnjim uspješnim gradonačelnikom, ponosnim Goraninom i pjesnikom Ivicom Kneževićem.

Još jednu priču donosimo iz jaskanskog kraja. Iz sela Dol u kojem je proštenjarska crkva Majke Božje Dolske. Smještena je na obronku, ponad ceste koja dolinom Kupčine vodi prema Žumberku. Iz daljine djeluje poput utvrde iz prošlih vremena. Kad dođete do crkve, asfaltiranim putem ili stubama kojih ima mnogo. Kao i nas tako i vas dočekat će vas vjerni čuvar prošteništa u Dolu i pjesnik, Josip Bakalas. Crkva je opasana kameno-betonskim niskim zidom koji je dijelom ugrađen u padinu brijega. S prostrane terase na južnoj strani crkve puca pogled na slikovite krovove dolskih kuća. Krovova ima raznih i onih zaraslih u mahovini. I onih koji odaju da ima života i onih u mahovini, koje su davno napuštene. Mladi su gotovo svi otišli, a stariji stoluju.

Jastrebarski kraj riznica je povijesti, tradicije, kulture, umjetnosti i ljepote. To znamenito područje, prozvano je "dolinom kardinala" a taj čarobni krajolik, proslavili su njegovi vojskovođe i banovi, pučki tribuni i narodni vođe, prosvjetitelji i znanstvenici, slikari i pjesnici, glumci i sportaši, kazuje nam Nino Škrabe, hrvatski književnik, dramatičar i publicist. Nakon obilaska Jaskanskog kraja čini mi se kako je davno napisana misao A.G.Matoša "... magla je tamjan, a ove krasne šumske gore su oltari.", živa i danas. Jastrebarsko je živo i aktivno. Grad je to u kojem radi Kazalište, Ogranak Matice Hrvatske aktivno je na dnevnoj bazi. Imaju baš sve. Uredan je to grad, u kojem svaka kuća ima svoju priču čim zastaneš. Kad odeš u brege, vino poznato diljem svijeta i šampanjac. Uz copanjek lakše hodaš dalje. A da Jaska ima oblik srca dokazala je karta biciklističke rute.