Oslobođenje Podcast

Send us Fan MailAmerikanci su jasno ustali protiv mržnje, seksizma, uvreda, siromaštva, ratova i političkih hirova - što potvrđuju brojni primjeri, od Abdula el-Sayeda iz Mičigena, prvog muslimana u Senatu, i Peggy Flanagan, prve Indijanke ikada izabrane u Senat, preko Keishe Lance Bottoms, prve crne guvernerke u historiji SAD-a, koja je izabrana u Džordžiji, do Deb Haaland, guvernerke Novog Meksika, pripadnice autohtonih Indijanaca iz naroda Laguna Pueblo. Lider demokratske manjine u Predstavničkom domu Hakeem Jeffries na pragu je da postane prvi crni predsjedavajući Kongresa. S nama je u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, dr. Damir Kapidžić, redovni profesor Fakulteta političkih nauka i rukovoditelj Instituta za društvena istraživanja Univerziteta u Sarajevu. Rođen je u glavnom gradu naše zemlje, ovdje je i diplomirao političke nauke, no magistarski studij završio je u Berlinu, da bi na matičnom fakultetu odbranio doktorsku disertaciju. Iznimno je angažiran kao autor i urednik, dobitnik je nagrada za znanstveni doprinos, konsultant je brojnih važnih međunarodnih instituacija, a svoja istraživanja o autoritarnim politikama, podijeljenim društvima i deliberativnoj demokraciji - kao gostujući predavač - podijelio je na brojnim sveučilištima - od Harvarda i Yela, preko Oxforda, Londona i Pariza, do Tokija, Kuala Lumpura i Singapura. Koliko Kongres i Senat uopće mogu utjecati na mandat predsjednika? Hoće li ruski brodovi s naftom uploviti u američkeluke? Hoće li i kako rezultati izbora utjecati na odnos Washingtona prema Zapadnom Balkanu?Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailArhitekta Damir Dan Šehić, dobitnik prestižne međunarodne nagrade GRI Global Awards 2025. u kategoriji Build-to-Rent Project of the Year, gost je novog izdanja podcasta O prostoru sa Zecom i Vukom.Neboder 989 6th Avenue u New Yorku, koji je projektovao njegov arhitektonski studio C3D Architecture. Ovaj projekat proglašen je najboljim projektom u svijetu u svojoj kategoriji, a ovo priznanje još je jedna potvrda da znanje, vizija i upornost nemaju granice.Priča Damira Dana Šehića počinje u Banjoj Luci, nastavlja se u Sarajevu, a svoj veliki profesionalni uspjeh doživljava na Manhattanu. Kao dječak napustio je rodni grad i s porodicom se preselio u Sarajevo, gdje je 1982. godine diplomirao na Projektantskom odsjeku Arhitektonskog fakulteta.Prve profesionalne korake napravio je u Projektnom birou Arhitekt. Već kao mladom arhitekti povjeren mu je projekat nove zgrade Zavoda za transfuzijsku medicinu na Koševu, koji je uspješno realiziran i dao mu veliki podsticaj za nastavak karijere.Nekoliko godina prije agresije na Bosnu i Hercegovinu Šehić odlazi u Sjedinjene Američke Države. Početak u novoj zemlji podrazumijevao je mnogo rada, učenja i dokazivanja. U Americi, kako kaže, stvari su vrlo jasne: „Postoji da ili ne, nema možda, ima crno i bijelo, nema sivog“. Vrlo brzo shvatio je da za uspjeh nije dovoljno samo biti dobar arhitekta. Moraš znati prodati svoj projekat, jer ako ne znaš predstaviti i prodati svoju ideju, nema te nigdje. - Mi prodajemo ideju, kaže Šehić, objašnjavajući koliko su u arhitekturi važni komunikacija, razumijevanje i sposobnost da čovjeku uđeš pod kožu kako bi dobio projekat.Danas iza njegovog imena stoji više od 50 realiziranih zgrada u New Yorku i okolini, uključujući projekte na Park Aveniji, u Brooklynu i Jersey Cityju. Njegov studio trenutno radi na ambicioznom razvoju novog centra Jersey Cityja, koji podrazumijeva čak 20 nebodera. - Ja sam maratonac, nisam sprinter, kaže Šehić, govoreći o upornosti, strpljenju i dugom putu koji je potreban da bi se izgradila ozbiljna profesionalna karijera.Jedan od vrhunaca tog puta je neboder 989 6th Avenue, visok 240 metara i sa 72 sprata, smješten u samom srcu Manhattana, između Empire State Buildinga i Bryant Parka. Ovaj stambeno-poslovni kompleks, vrijedan više od 1,5 milijardi dolara, izdvojio se savremenim dizajnom, održivim rješenjima i spojem urbane funkcionalnosti i arhitektonske estetike. Nakon što je ušao među deset najboljih projekata iz cijelog svijeta, proglašen je pobjednikom u svojoj kategoriji na GRI Global Awards 2025.Za Šehića je arhitektura prije svega umjetnost komunikacije. Ona traži znanje, kreativnost, razumijevanje ljudi i sposobnost da ideju pretvoriš u prostor.- A kada te jednom uhvati strast prema arhitekturi, kaže Šehić, ona te više nikada ne pušta.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailDevet godina nakon što je Crna Gora postala članica NATO-a, pitanje koristi od članstva u Alijansi ne svodi se samo na vojnu i političku sigurnost, već i na konkretne mogućnosti koje ono otvara za državu i njene građane.Igor Lukšić, doktor ekonomskih znanosti, bivši premijer i nekadašnji ministar vanjskih poslova Crne Gore, u čijem je mandatu država dobila zvanični poziv za članstvo u NATO-u, smatra da je jedan od najvažnijih rezultata ulaska u Alijansu osjećaj pripadnosti i ravnopravnog položaja u zajednici najrazvijenijih zemalja svijeta.- Prije svega, članstvo donosi važan osjećaj pripadnosti. Bez obzira na veličinu društva ili snagu ekonomije, vi ravnopravno sjedite za stolom s najrazvijenijim zemljama svijeta. To otvara i određene mogućnosti koje ne treba zanemariti, ističe Lukšić. Prema njegovim riječima, članstvo u NATO-u istovremeno predstavlja snažnu poruku o stabilnosti i sigurnosti države, što je osnovni preduslov za ekonomski i društveni razvoj. U vremenu sve izraženijih globalnih sigurnosnih izazova, smatra Lukšić, osjećaj sigurnosti znatno je veći kada je država dio kolektivnog sistema odbrane nego kada je prepuštena vlastitim kapacitetima.Ukazuje i na ekonomski aspekt članstva, posebno kada je riječ o troškovima obrane. Iako se izdvajanja za obranu povećavaju i predstavljaju obavezu članica, Lukšić smatra da su ona i dalje manja od potencijalnih troškova koje bi imala vojno neutralna država, koja bi morala samostalno razvijati kapacitete za odgovor na različite sigurnosne prijetnje.Kao dodatnu prednost izdvaja mogućnost korištenja zajedničkih mehanizama pomoći u kriznim situacijama, uključujući prirodne nepogode i posljedice klimatskih promjena. Upravo je to, kako navodi, posebno značajno za manje države poput Crne Gore i Bosne i Hercegovine, koje se suočavaju sa sličnim regionalnim izazovima.Govoreći o ekonomskim rezultatima Crne Gore nakon ulaska u NATO 2017. godine, Lukšić ocjenjuje da su pokazatelji razvoja pozitivni. Ističe rast bruto domaćeg proizvoda i kontinuiran priliv stranih direktnih investicija, ali posebno naglašava značaj turizma, kao ključne izvozne djelatnosti crnogorske ekonomije. - Naša ključna izvozna industrija danas je turizam. Praktično, 99 posto turizma podrazumijeva dolazak stranih gostiju, koji samim tim doprinose napretku naše ekonomije, navodi Lukšić. Dodaje da je tokom godina došlo i do promjena u strukturi turističkih gostiju, uz izraženije prisustvo posjetilaca iz zapadne Europe i pojedinih istočnoevropskih zemalja članica NATO-a. Ipak, bez obzira na to iz kojih država dolaze, smatra da je osjećaj sigurnosti jedan od važnih faktora prilikom odabira turističke destinacije. - U današnjem svijetu, kada odlučujete gdje ćete provesti svoje vrijeme, osjećaj sigurnosti je veoma važan, zaključuje Lukšić. Iskustvo Crne Gore tako pokazuje da članstvo u NATO-u, osim sigurnosne i političke dimenzije, može imati značaj i za međunarodni ugled države, investicijsku klimu, razvoj turizma i otpornost na zajedničke izazove.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailU novoj epizodi Oslobođene razgovaramo s Marijom Ćulafić iz Yellow Bricka o ženskim odnosima, prijateljstvu, povjerenju, zavisti, ljubomori, podršci i svim onim neizgovorenim emocijama koje se ponekad kriju iza naših osmijeha i riječi: dobro sam.Marija govori o ženama koje su obilježile njen život, oblikovale njene vrijednosti i utjecale na to kakva je danas kao osoba, majka i poslovna žena. Posebno mjesto u njenom životu zauzima majka, koju je oduvijek doživljavala kao heroinu. Ipak, s godinama je počela preispitivati obrazac žrtvovanja za druge koji je, kako primjećuje, i sama naslijedila. - Moja mama je za mene bila heroina. Danas, kada gledam malo osvještenije, vidim da je to bila heroina koja živi svoj život kroz žrtvu za druge. Često se zapitam koliko sam toga i sama prenijela na sebe i koliko danas živim iz dužnosti, a ne iz vlastitih izbora i želja, ističe Marija. Veliki utjecaj na nju imala je i mlađa sestra, koja je gluhonijema od rođenja. Upravo kroz odnos s njom Marija je još u djetinjstvu naučila osnove neverbalne komunikacije, a to iskustvo kasnije je postalo važan dio njenog profesionalnog puta. - Danas se znam baviti komunikacijom i zato što nekada s njom nisam mogla komunicirati, otkriva Marija.Osim majke i sestre, važnu ulogu u njenom životu imaju i prijateljice, koje su mnogo više od osoba s kojima dijeli svakodnevicu. One su njena podrška, savjetnice, coach-evi, psihoterapeutkinje, ali i svojevrsni investitori u njen lični i profesionalni razvoj.Zašto žene često mogu prepoznati da nešto nije u redu čak i kada druga osoba tvrdi da je dobro? Odgovor se, prema riječima Marije Ćulafić, krije u sposobnosti prepoznavanja suptilnih promjena u komunikaciji, govoru tijela i tonu glasa. Marija objašnjava da se ta sposobnost u profesionalnom kontekstu naziva kalibriranje - vještina uočavanja sitnih promjena u ponašanju druge osobe koje mogu otkriti mnogo više od samih izgovorenih riječi. Dodaje da žene često vrlo dobro primjećuju promjene u tonu glasa, izrazu lica, pokretima i ponašanju, zbog čega mogu prepoznati da nešto nije u redu mnogo prije nego što druga osoba to otvoreno pokaže. Njena poruka je da komunikacija nikada nije samo ono što izgovaramo. Ponekad upravo ono što prešutimo, način na koji gledamo ili promjena u tonu glasa otkrivaju najviše o našem stvarnom emocionalnom stanju. Odnos svekrve i snahe često je tema brojnih porodičnih nesuglasica, a iza pojedinih sukoba kriju se mnogo dublji obrasci ponašanja koji se prenose s generacije na generaciju. Zašto žena koja je i sama nekada bila nečija snaha ponekad drugoj ženi postaje najveći izvor pritiska i neprihvaćanja? Ona ističe da je posebno zanimljivo, ali i zabrinjavajuće, što se takvi sukobi odvijaju upravo između žena koje bi, na osnovu vlastitih životnih iskustava, mogle imati više razumijevanja jedna za drugu. Kao jedan od razloga za ovakve obrasce ponašanja navodi duboko ukorijenjene patrijarhalne vrijednosti, koje se često prenose s koljena na koljeno i postaju dio porodičnog i društvenog naslijeđa. Za žene koje takve obrasce održavaju Marija koristi izraz čuvarice patrijarhata.- To su kandže patrijarhata. Kada se žena tako ponaša, ja ih zovem čuvaricama patrijarhata. To je nešto neosviješteno, prenosi se s koljena na koljeno, živi u kolektivu i niko ne smije dovesti u pitanje takav sistem, objašnjava Marija.Odgovornosti žena je da prepoznaju naslijeđene obrasce ponašanja i odluče da ih ne prenose dalje. Podrška među ženama ne podrazumijeva samo razumijevanje vlastitih iskustava nego i spremnost da se prekine krug kontrole, rivalstva i povređivanja, zaključuje Marija. Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailOd prve prodaje jaja prijateljima i poznanicima do dvije farme sa hiljadama koka. Tako izgleda poduzetnički put Zdravka Perića i njegovog prijatelja Nemanje Makića, koji su prije nepune tri godine odlučili pokrenuti vlastiti posao u poljoprivredi. O počecima, greškama, marketingu i izazovima života na selu Zdravko je govorio u novoj epizodi podcasta Životna škola.Iako je veliki dio života proveo u sportu, Zdravko je oduvijek želio imati vlastitu farmu. Sa Nemanjom, kojeg poznaje još od gimnazijskih dana, godinama je razgovarao o pokretanju biznisa. Prvo su naručili 120 pilića, ali ih je dočekalo iznenađenje, stigle su odrasle koke koje su gotovo odmah počele nositi jaja.Umjesto nekoliko mjeseci priprema, morali su odmah pronaći kupce. Počeli su prodajom poznanicima, a zatim su krenuli od vrata do vrata, noseći kartonske korpice sa po pet jaja i logotipom svoje farme.Prve ozbiljnije investicije uslijedile su kada je broj koka porastao na 600. Danas imaju dvije farme, jednu kod Bijeljine i drugu u Lastvi Grbaljskoj, nedaleko od Budve.Veliku ulogu u njihovom poslovnom razvoju odigrale su društvene mreže. Video u kojem se Zdravko i Nemanja pojavljuju na farmi postao je viralan, a broj pregleda premašio je milion.- Možeš imati najbolji proizvod na svijetu, ali ako ga ne reklamiraš i ne pokažeš ljudima, istakao je Perić, procjenjujući da društvene mreže imaju između 70 i 80 posto zasluga za njihovu prepoznatljivost.Ipak, iza uspjeha stoje i ozbiljni problemi. Kako su pogriješili sa nabavkom novog jata u vrijeme Vaskrsa, i kako su izgubili više od 400 koka.Govoreći o položaju mladih poljoprivrednika, Perić je posebno ukazao na nedostatak finansijske podrške i probleme sa pronalaskom radnika. Naveo je primjer oglasa za vađenje krompira uz dnevnicu od 150 KM, plaćen prijevoz i hranu, koji je izazvao brojne negativne komentare.- Svi mogu da proizvedu, ali kad dođe do te prodaje, tu je već problem, upozorio je.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailNaš je gost, u novoj epizodi podcasta Direktno sa Vildanom Selimbegović, Asim Mujkić, dopisni član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Sociolog i filozof, doktor nauka, studente uči uvodu u filozofiju, predaje im etiku i političku etiku, a na evropskom master programu u Sarajevu i Bologni predaje filozofiju i ljudska prava. I što je jednako važno - ponaša se u skladu sa svojom nastavom: jedan je od rijetkih ovdašnjih profesora koji podržava studente i onda kada javno iskazuju svoja stajališta o vlasti. Bio je uz studente kada su tražili - i dobili - ostavku kantonalnog premijera nakon tramvajske nesreće 12. februara, u Sarajevu, u kojoj je smrtno stradao mladi umjetnik iz Brčkog Erdoan Morankić, a još četvero ljudi teško povrijeđeno. Banjalučani su slavili studentsku pobjedu: šta to znači za Dodika? Koliko je ovaj beogradski trijumf protiv Vučića oslabio lidera SNSD-a?Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailDvije žene imaju po 45 godina, obje teže 65 kilograma i imaju isti indeks tjelesne mase. Međutim, jedna ima više mišića, snažnija je i u boljoj kondiciji. Jesu li jednako zdrave? Upravo ovim pitanjem počinje nova epizoda podcasta (Ne)poznato o ljudskom tijelu, u kojoj je gošća Mirela Anić, kineziologinja, kondicijska trenerica i međunarodna edukatorica.- Nisu, i to će pokazati godine koje su ispred njih, odgovara Anić, objašnjavajući da će žena koja ima više mišića i bolju kondiciju u kasnijim godinama imati funkcionalniji život i bolji zdravstveni status, pod uslovom da se postojeće razlike zadrže.U razgovoru se posebno osvrće na činjenicu da mnoge žene zdravlje i dalje poistovjećuju s mršavošću i izgledom. Društvene mreže i nametnuti ideali, smatra, održavaju uvjerenje da je poželjno imati istu kilažu kao u dvadesetim godinama, iako fizička sposobnost govori mnogo više o kvalitetu života.Anić ističe da su četrdesete godine važan period za promjenu životnih navika. Razvoj mišićne mase, snage, izdržljivosti, ravnoteže i aerobnog kapaciteta može značajno utjecati na to kako ćemo funkcionisati u šezdesetim i sedamdesetim godinama.- To je cijeli životni stil. To je promjena prioriteta i postavljanje granica, poručuje Anić.Ipak, naglašava da ni nakon menopauze nije kasno za napredak. Žene i tada mogu razvijati mišiće, povećavati snagu i unapređivati fizičke sposobnosti, ali program mora odgovarati njihovom zdravstvenom stanju, mogućnostima i sposobnosti oporavka.Jedna od važnih tema razgovora jeste popularnost pilatesa. Anić, koja se pilatesom bavi više od 27 godina, objašnjava njegove prednosti za pokretljivost, stabilnost, koordinaciju i povezivanje disanja s pokretom. Međutim, upozorava da on sam nije dovoljan za razvoj svih sposobnosti potrebnih u kasnijim godinama.- Kao što ne možemo ni radom s utezima dobiti sve, kaže Anić, naglašavajući potrebu za cjelovitim pristupom treningu.Posebnu pažnju posvećuje stručnosti trenera i dijagnostici prije početka vježbanja. Govori o tome zašto žene ne bi trebale preuzimati tuđe programe s društvenih mreža i koliko je važno uzeti u obzir ranije povrede, porode, hormonalne promjene, disanje i opće zdravstveno stanje.Na primjeru klijentice koja je deset godina nakon carskog reza imala probleme s dijastazom objašnjava zašto posljedice poroda mogu ostati važne i mnogo godina kasnije.Razgovor donosi i odgovore na česte zablude: mogu li žene nakon menopauze povećati mišićnu masu, trebaju li dizati velike težine, je li hodanje dovoljno za zdravlje kostiju i treba li nakon pedesete više kardio treninga ili treninga snage.Anić poručuje da početak ne mora značiti pet treninga sedmično. Važnije je pronaći održiv program, postepeno povećavati sposobnosti i svakodnevno se više kretati.- Ja bih prvo htjela da uvedu jednu novu vrijednost, a to je da shvate da mi ne moramo završiti ili živjeti kao naše majke, da možemo imati puno vitalniji život i da to ovisi o nama, zaključuje Anić.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailU novoj epizodi podcasta U kontru sa Draganom Markovinom, razgovaramo s Draganom Komadinom, redovnim profesorom na Akademiji scenskih umjetnosti u Sarajevu, dramaturgom i redateljem s bogatom karijerom te višegodišnjim umjetničkim savjetnikom Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru.Razgovor otvaraju pričom o tome kako je Komadina iz ratom podijeljenog Mostara došao na studij u Sarajevo i ondje ostao raditi na Akademiji. Njegov životni put, od planova da studira Filozofski fakultet u Sarajevu, preko mobilizacije u HVO i ratnih godina provedenih u Mostaru, do odlaska na studij u Sarajevo među prvima nakon rata, govori o tome kako su normalni ljudi mogli ostati takvima i u nevremenu.Markovina i Komadina razgovaraju o studiju i prilagodbi Sarajevu, Komadininom prvom odlasku u istočni dio Mostara kao novinara Radija Herceg-Bosne te priči o njegovu ocu koji je još 1994. godine, u vrijeme kada se gradom moglo prelaziti samo uz dokumente, otišao do Starog grada vidjeti što ima na Tepi.U razgovoru se otvaraju i teme Komadinine karijere, prijepora oko izgradnje zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Mostaru, kultne predstave Ajmo na fuka, koju je napravio sa Sašom Oručevićem i Robertom Peharom, te Logorijade, posvećene dnevniku Ilije Jakovljevića iz Stare Gradiške.Posebno mjesto zauzimaju pitanja mržnje u Mostaru, odnosa ljudi koji su nakon rata došli u grad prema drugoj strani i ljudima, zajedničkih predstava Hrvatskog narodnog kazališta i Narodnog pozorišta u Mostaru te mogućnosti da se grad u dogledno vrijeme zaista sastavi. Koliko kultura i kultura sjećanja mogu pomoći u tom procesu i koliko su saradnja i razgovor važni u društvu koje je i dalje duboko podijeljeno?Markovina i Komadina govore i o Zrinjskom, dokumentarnom filmu koji je Komadina snimio o tom klubu, kao i o tome dolaze li studenti iz Mostara u Sarajevo i vraćaju li se nakon studija raditi u svoj grad.Iako na današnji Mostar i događaje koji su ga oblikovali ne gledaju na isti način, što tijekom razgovora nisu ni skrivali, ovaj razgovor pokazuje zašto je važno razgovarati i onda kada nema potpunog slaganja. Komadina vjeruje u stvari koje iscjeljuju i radi na njima. Nova epizoda podcasta U kontru donosi razgovor o Mostaru, ratu i njegovim posljedicama, kulturi, sjećanju, podjelama, ali i o ljudima koji, unatoč svemu, vjeruju da se može graditi nešto zajedničko.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailBrigadni general James C. Fowler, zapovjednik NATO stožera u Sarajevu, gostujući u podcastu NATO-a za BiH, govorio je o potrebi povećanja ulaganja u Oružane snage Bosne i Hercegovine, njihovoj modernizaciji i važnosti osiguravanja stabilnog proračuna za razvoj obrambenih kapaciteta države. Osvrćući se na složenu političku situaciju u BiH i mogućnost postizanja dogovora o većim izdvajanjima za vojsku, general Fowler izrazio je nadu da će nadležne institucije prepoznati važnost i vrijednost Oružanih snaga te njihovu ulogu u službi države i njezinih građana. - Nadam se da će vlasti prepoznati vrijednost Oružanih snaga i razumjeti što one znače za ovu državu, poručio je Fowler.Kao jedan od konkretnih primjera njihove važnosti izdvojio je angažman pripadnika Oružanih snaga BiH tijekom šumskih požara, kada su vojni helikopteri i vojnici na terenu danima sudjelovali u akcijama gašenja i sprječavanja širenja vatre. Podsjetio je na kontinuirane operacije koje su trajale oko 45 dana, tijekom kojih su helikopteri izbacivali vodu na požarišta u planinskim područjima, dok su vojnici na terenu pomagali u borbi protiv vatrene stihije.- To je iznimno korisno za ovu državu. Oružane snage spremne su obavljati takve zadaće i pružati pomoć kada je to potrebno, istaknuo je zapovjednik NATO stožera u Sarajevu. Govoreći o modernizaciji vojske, Fowler je naglasio da je za razvoj sposobnih i održivih Oružanih snaga nužno osigurati odgovarajuća financijska sredstva. Upozorio je kako se, bez stabilnog proračuna, otvara pitanje opsega i strukture vojske, njezine održivosti te mogućnosti prilagodbe raspoloživim sredstvima. Prema njegovim riječima, NATO-ov cilj izdvajanja dva posto bruto domaćeg proizvoda za obranu predstavlja važan orijentir i za Bosnu i Hercegovinu. - Kada bi Bosna i Hercegovina izdvajala dva posto BDP-a za obranu, imala bi vrlo sposobne Oružane snage i bila bi na razini svojih partnerskih zemalja, ocijenio je Fowler. Uspoređujući izdvajanja za obranu u regiji, naveo je kako se u Bosni i Hercegovini izdvaja oko 0,7 posto BDP-a, dok je za Srbiju naveo približno jedan posto. Istaknuo je da, unatoč ograničenim sredstvima, Oružane snage BiH ostvaruju značajne rezultate i pružaju više nego što bi se moglo očekivati s obzirom na resurse kojima raspolažu.- S obzirom na ono što im je na raspolaganju, mislim da daju više nego što imaju“, poručio je. Fowler je izrazio optimizam da bi s uspostavom novih vlasti moglo biti prostora za razgovore o povećanju obrambenog proračuna i stvaranju sposobnih oružanih snaga koje su potrebne Bosni i Hercegovini. Članstvo u NATO-u za Bosnu i Hercegovinu predstavljalo bi veliku priliku ne samo u sigurnosnom i političkom smislu nego i u pogledu gospodarskog razvoja, privlačenja investicija i otvaranja novih radnih mjesta, istaknuo je to brigadni general James C. Fowler, govoreći o konkretnim koristima koje bi članstvo u Sjevernoatlantskom savezu donijelo jednoj manjoj državi poput Bosne i Hercegovine. Fowler smatra da bi ulazak BiH u NATO značio snažnije sigurnosne garancije i veću stabilnost, što bi pozitivno utjecalo i na povjerenje domaćih i stranih investitora. - Mislim da bi članstvo u NATO-u bilo ogromna prilika za ovu zemlju, poručio je Fowler, podsjećajući da su među susjednim i regionalnim državama koje su već postale članice Saveza Slovenija, Hrvatska, Crna Gora, Albanija i Sjeverna Makedonija.Prema njegovim riječima, iskustva država koje su pristupile NATO-u pokazuju da sigurnost i politička stabilnost stvaraju povoljnije uvjete za gospodarska ulaganja. Kao ilustraciju naveo je podatak da je u pojedinim primjerima, u razdoblju od pet godina nakon ulaska u NATO, zabilježen rast BDP-a od približno 50 posto.- NATO jamči sigurnost i stabilnost, a to su čimbenici koji potiču ulaganja u neku zemlju, objasnio je Fowler.Dodao je kako približavanje euroatlantskim integracijama podrazumijeva i provedbu važnih reformi, veću transparentnost institucija te transparentnije poslovne procese i financijske transakcije. Sve to, smatra, može dodatno ojačati povjerenje investitora i stvoriti uvjete za dugoročan gospodarski napredak.Govoreći o mogućim učincima takvog razvoja na Bosnu i Hercegovinu, Fowler je ocijenio kako bi eventualni gospodarski rast usporediv s primjerima pojedinih članica NATO-a predstavljao izniman iskorak za državu.Fowler je naglasio kako u Bosni i Hercegovini vidi veliki potencijal, ali i snažne obiteljske veze i osjećaj zajedništva koji, prema njegovu mišljenju, predstavljaju važnu vrijednost društva. - Znam da bi mladi ljudi, kada bi imali priliku birati između ostanka u svojoj zemlji i odlaska u inozemstvo, radije ostali ovdje. Ovo je sjajna zemlja s iznimnim mogućnostima, kazao je Fowler.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...

Send us Fan MailKada je kao student ekonomije u Zagrebu ugledao oglas za amatersko pozorište, Goran Bogdan nije imao razrađen plan glumačke karijere. Prijavio se, kaže, iz inata sebi, želeći da se suoči sa stidljivošću i introvertnošću. Godinama kasnije, iza njega su uloge u seriji „Fargo“, filmu „Otac“ i kratkometražnom ostvarenju „Čovjek koji nije mogao šutjeti“, nominovanom za Oskara. Gost nove epizode podcasta Opet Laka govori o putu od odrastanja u Širokom Brijegu do međunarodnih produkcija, ali i o sumnjama, pogrešnim odlukama i potrebi da, uprkos svemu što se događa, sačuvamo vjeru u čovjeka.Glumu je upisao sa 26 godina, a ozbiljnije počeo snimati u ranim tridesetim. Što se duže bavi tim poslom, objašnjava, više prostora vidi za učenje. Danas se zato tjera da gleda vlastite izvedbe, iako je ranije osjećao stid i otpor.- Imaš te neke osjećaje šta može bolje, barem malo, kaže Bogdan.Različite produkcije donijele su mu različita iskustva. Tromjesečne pripreme za „Oca“ Srđana Golubovića pamti kao jedan od najljepših procesa u karijeri. Na snimanju „Farga“ dočekali su ga velika hladnoća, drugačiji način rada i očekivanje da na set dolazi potpuno spreman. Posebno izdvaja odnos Ewana McGregora, koji je tokom jedne scene insistirao da ostane prisutan kao njegov partner, iako nije morao biti pred kamerom.Govoreći o velikim produkcijama, najviše ističe jednostavnost: posao se obavlja mirno, pristojno i bez nepotrebne vike. A na dodjeli Oskara, kojoj je prisustvovao s ekipom filma „Čovjek koji nije mogao šutjeti“, bio je i radoznali filmski zaljubljenik kojem je pomalo neugodno da se fotografiše sa zvijezdama.Ljubav prema filmu razvijao je mnogo prije prvih uloga, gledajući filmove i radeći u videoteci. Knjigama su ga približili djed i majka, koji su mu davali novac za čitanje. Laka zato zaključuje da je književnost zavolio iz interesa, dok Bogdan uzvraća da knjige i dalje čita, samo mu više niko ne plaća. Danas se bavi i izdavaštvom, a vrijeme za razmišljanje o ulogama često pronalazi u automobilu, vozeći u tišini.Razgovor otvara i pitanje reklame za kladionicu zbog koje je kritikovan. Bogdan priznaje da tada nije dovoljno razmišljao o toj odluci, bez uvjerenja da ubuduće neće griješiti.Od lične odgovornosti Laka i njegov gost dolaze do Gaze, tuđeg stradanja i ravnodušnosti s kojom ga svijet posmatra. Uprkos tome, Bogdan ne odustaje od optimizma.- I dalje vjerujem u čovjeka, govori, svjestan da čovjek, uz sve loše, baštini i dobro. Onima koji su ovdje odrasli, kaže, važno je da svjesno odaberu da im se ogorčenost ne useli u dušu, jer prepustiti se ogorčenosti i mržnji najlakše je - za ono drugo treba se potruditi.Support the showČitajte nas na: https://www.oslobodjenje.ba    FB :https://www.facebook.com/oslobodjenjeba  IG: https://www.instagram.com/oslobodjenj...  Twitter: ...