Sloboda po Goranu

Može li krivično pravo istovremeno jasno prepoznati femicid i zaštititi svaku žrtvu rodno zasnovanog ubistva?Ova epizoda analizira član 166a Krivičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine, kojim je rodno zasnovano ubistvo ženske osobe propisano kao posebno krivično djelo. Razmatra se značaj pravnog prepoznavanja femicida, ali i pitanje zaštite muškaraca, transrodnih, interspolnih i nebinarnih osoba koje mogu biti ubijene zbog spola, roda ili rodnog identiteta.Predlaže se model rodno zasnovanog teškog ubistva koji bi obuhvatio svaku žrtvu, dok bi femicid ostao posebno definisan, pravno prepoznat i statistički evidentiran.Klikni i podrži ovaj sadržaj.

Izborna noć je prošla, ali najvažniji dio tek počinje. Ko će preuzeti odgovornost, koliko ćemo čekati na konkretne rezultate i hoće li svakodnevni problemi građana konačno postati važniji od političkih pregovora?U novoj epizodi podcasta „Sloboda po Goranu“ govorimo o vremenu koje smo izgubili, obećanjima koja ne smiju biti zaboravljena i odgovornosti koja počinje nakon zatvaranja biračkih mjesta.Jer glasanje traje jedan dan, ali posljedice naših izbora traju godinama.Klikni i podrži ovaj sadržaj.

Trideset godina nakon potpisivanja mirovnih sporazuma, Zapadni Balkan i dalje živi posljedice neporaženih ideologija. Puko odsustvo oružanog sukoba nije stvarni mir, a pravosnažne presude i zakoni bez primjene ostaju tek mrtvo slovo na papiru. Klikni i podrži ovaj sadržaj.

Svaki put kada se dogodi femicid, javnost s pravom traži strožije kazne i doživotne robije. Ali, da li zakon zaista može spasiti život?U ovoj epizodi, iz ugla profesora krivičnog prava, razbijamo opasnu zabludu da će same sudske presude iskorijeniti nasilje nad ženama. Krivični sistem je reaktivan – kada tužilac i sudija stupe na scenu, za žrtvu je već prekasno. Analiziramo zašto korijeni femicida ne leže u "trenutku ludila", već u dubokim patrijarhalnim obrascima, nekažnjivosti naizgled "manjih" oblika nasilja i društvu koje okreće glavu.Saznajte zašto prevencija ne počinje u sudnici, već u vrtiću, školi i našoj reakciji na prvi šamar u komšiluku. Sve dok se bavimo isključivo posljedicama, samo brojimo mrtve. Vrijeme je da se posvetimo uzrocima i počnemo spašavati žive.Klikni i podrži ovaj podcast.

Da se ne lažemo, govor mržnje nije sloboda govora. Govor mržnje je uvod u zločin. Svaki metak ispaljen u ratu na ovim prostorima, svaki masovni zločin koji je počinjen, prvo je započeo kao izgovorena riječ. Kao naučena, općeprihvaćena mržnja.Klikni i podrži ovaj podcast.

U svijetu gdje svako ima svoju verziju istine, dokumenti ostaju jedino zajedničko tlo. Ovaj audio zapis istražuje odnos između medijske buke i tišine sudskih arhiva.Naglasak je stavljen na odgovornost pojedinca da preskoči interpretaciju i ode direktno na izvor. Presude međunarodnih sudova ne promatraju se kao pobjeda jednih nad drugima, već kao kodificirani zapis vremena, očišćen od emocija i propagande.Resurs korišten u analizi:Baza sudskih presuda i činjenica: www.warcrimesdatabase.netKlikni i podrži ovaj podcast.

Zemlja je identitet, pripadanje, emocija. Država je samo aparat. Servis.Ako taj aparat ponižava građane i krade javna dobra – on zaslužuje prezir.Voljeti Zemlju znači prezirati lošu Državu dovoljno jako da je želite promijeniti.Klikni i podrži ovaj podcast.

Situacija u kojoj arhitekta liječi zubobolju djeluje apsurdno, no upravo takav scenarij oslikava realnost sigurnosnog sistema u Bosni i Hercegovini.Nedavni tragični događaji – femicid u Mostaru i hapšenja visokihpolicijskih dužnosnika u Tuzli – ne predstavljaju izolirane incidente, već direktnu posljedicu sistemske greške: ključnim policijskim strukturama upravljaju inženjeri rudarstva i mašinstva, umjesto stručnjaka za kriminalistiku.Problem proizlazi iz fundamentalne razlike između struka. Dok su inženjeri obučeni za rješavanje egzaktnih problema materije, poput kopanja ruda ili popravke motora, policijski posao zahtijeva bavljenje ljudima, psihologijom i devijantnim ponašanjem. Primjena inženjerske logike na sigurnosne izazove neminovno dovodi do katastrofalnih rezultata.Na temelju svoga obrazovanja, inženjerski kadar ne posjeduje alate neophodne za vođenje policije. Sigurnosni sektor zahtijeva obrazovanje temeljeno na pravu, etici, sociologiji i psihologiji. Sve dok se na čelu policije nalaze osobe školovane za mašine i iskopine, a ne za ljude, sistem ostaje operativno slijep na opasnosti, a društvo nezaštićeno.Klikni i podrži ovaj podcast.

Zašto je 'tolerancija' nedovoljna, pa čak i problematična, za moderno demokratsko društvo? Šta je ključna razlika između pasivnog 'trpljenja' različitosti (tolerancije) i aktivnog prihvatanja tuđeg prava na slobodan izbor (poštovanja)? Zašto je prelazak sa tolerancije na poštovanje jedini put ka stvaranju istinskog društva slobodnih ljudi?Klikni i podrži ovaj podcast.

Kako stvoriti etično društvo kada se bolji svijet čini kao utopija?Stotinama godina, obećanja o napretku su iznevjerena. Unatoč svom razvoju, čovječanstvo je zaglavljeno u ponavljanju historije, birajući lidere koji produbljuju podjele i obnavljaju iste stare razarajuće ideje.Ali nije problem samo u traženju "boljih" lidera, već i u potrebi za "novim liderima" sposobnim premostiti podjele i brinuti za svoje narode i svijet u cjelini. Problem je i u "novim ljudima" spremnim da preuzmu odgovornost i počnu razmišljati svojom glavom.Iako se ovo čini kao utopija, svaki korak naprijed koji je čovječanstvo napravilo nekada se činio nemogućim. Činio se kao utopija.Klikni i podrži ovaj podcast.